Poboljšanje života kroz nauku
› Resources › Nanobiotehnologija: obećavajuća budućnost
Nanotehnologija, koja se može definisati kao sposobnost sintetisanja, manipulisanja i vizualizacije materije na nanometarskoj skali, nastala je 1980-ih. Upotreba termina „nanočestica“ je široka i obuhvata i organske i neorganske nanomaterijale. Lipidi i biopolimeri spadaju u kategoriju organskih nanomaterijala, dok se nesferni metali, oksidi i ugljenik smatraju neorganskim nanomaterijalima.
Spoj nanotehnologije i biotehnologije naziva se nanobiotehnologija. Nanobiotehnologija se u naukama o životu primenjuje u različite svrhe, od novih tehnika molekularnog snimanja za ranu dijagnozu bolesti i posledica terapije, do isporuke lekova u farmakologiji. Nanobiotehnologija se koristi i za kvantitativne analitičke alate na molekularnom nivou, kao i za unapređenje laboratorijskih tehnika ex vivo. Iako je većina studija u istraživačkim laboratorijama još u toku, tretmani, vakcine, lekovi i dijagnostički uređaji zasnovani na nanotehnologiji postepeno se odobravaju za komercijalizaciju i kliničku upotrebu.
Jedna od najpoželjnijih osobina nanotehnologije je njena stabilnost, koja služi i kao tehnika za povećanje rastvorljivosti. Manje čestice omogućavaju povećanje odnosa površine i zapremine, što dovodi do veće rastvorljivosti. Rastvorljivost supstance utiče na njenu sposobnost da prodre kroz biološke membrane i postigne željeni efekat. Ovo znanje u nanobiotehnologiji posebno je važno za medicinske studije kao ključna oblast interesovanja.
Značajna briga za državne agencije i zdravstvene radnike širom sveta je problem rezistencije bakterija i gljivica. Tradicionalne metode sa oralnim i intravenskim lekovima nose nekoliko izazova, kao što su neželjeni efekti, potreba za povećanjem doza i rezistencija na antibakterijske lekove. Zbog ovih problema, potreba za povećanjem efikasnosti antimikrobnih terapija nikada nije bila veća.
Tu nastupaju nanomaterijali. Nanomaterijali mogu da pojačaju efikasnost i postojećih i novih terapija lekovima. Korišćenjem jedinstvenih svojstava i dimenzija nanomaterijala, istraživači žele da prevaziđu rezistenciju na lekove i obezbede efikasnije tretmane putem kontrolisane, ciljane isporuke, kao i lekova koji mogu da prodru kroz biofilmove u ranama kroz koje konvencionalni tretmani ne mogu da prođu.
Kontrolisani i ciljani sistemi za isporuku lekova ključni su za pojačavanje delovanja lekova protiv bakterija i gljivica. Funkcija nanomaterijala omogućava preciznu isporuku antimikrobnih agenasa direktno na mesto infekcije, čime se smanjuje potrebna doza i umanjuju neželjeni efekti. Ovi sistemi isporuke mogu značajno da poboljšaju terapijske ishode na dva načina:
Pored borbe protiv rezistencije na antibiotike, nanolekovi imaju niz različitih primena, na primer u lečenju raka, tuberkuloze i neurodegenerativnih bolesti. Ove inovacije će revolucionisati imunoterapiju novim rešenjima kao što su „vakcinalni implantati“ koji neprekidno modulišu i pojačavaju imunski odgovor bez potrebe za ponovljenom primenom. To bi moglo dovesti do značajnog napretka u javnom zdravlju, jer bi pružilo efikasnije i dugotrajnije lečenje različitih bolesti.
Kako proučavanje nanomaterijala napreduje, važno je razumeti toksičnost nanomaterijala da bi se otključao pravi potencijal nanobiotehnologije. Iako su nanomaterijali privlačni za širok spektar medicinskih primena zbog svoje sposobnosti da prodru u tkiva, ćelije i fizičke barijere i dosegnu vitalne organe, njihove koristi nisu potpuno bez neželjenih efekata. Upotreba nanomaterijala može dovesti do apoptoze ćelija, upale, pogoršanja astme, fibroze, hroničnih inflamatornih bolesti pluća i karcinogeneze. Dve decenije istraživanja pokazale su da su interakcije između nanomaterijala i mikroorganizama, kao i njihovih ekosistema, složene.
Da bi se ovi rizici rešili, razumevanje i ublažavanje nanotoksičnosti treba sprovoditi kao oblik odgovornog istraživanja i inovacija. Pored toga, saradnja između naučnika, farmaceutske industrije, regulatornih tela i vlada ključna je za usklađivanje inovacija sa zaštitom javnog zdravlja. Ovaj zajednički napor pomoći će medicinskoj zajednici da savlada složenost nanobiotehnologije i ostvari naučne proboje efikasno i odgovorno.
Kabinet za biološku bezbednost LA2 G4 kompanije Esco Lifesciences obezbeđuje okruženje bez kontaminacije i pod kontrolom, ključno za rukovanje nanočesticama i osetljivim nanomaterijalima. Time se obezbeđuju integritet i bezbednost eksperimenata koji uključuju sintezu, manipulaciju i analizu nanočestica, što je neophodno za razvoj ciljanih sistema za isporuku lekova i nanolekova. Naš CO2 inkubator CCL-170B takođe pruža stabilno, precizno okruženje za ćelijske kulture, neophodno za primene nanobiotehnologije kao što su terapije raka i antimikrobne studije. Njegova napredna kontrola CO2 i regulacija temperature stvaraju optimalne uslove za rast ćelija koje se koriste u istraživanju nanolekova, čime se povećavaju efikasnost i pouzdanost tretmana zasnovanih na nanomaterijalima. Zajedno, ovi proizvodi štite i istraživanje i istraživače i obezbeđuju precizno eksperimentisanje bez kontaminacije u nanotehnologiji.
Alshora, D. H., Ibrahim, M. A., & Alanazi, F. K. (2016). Nanotehnologija od smanjenja veličine čestica do povećanja rastvorljivosti u vodi. Surface Chemistry of Nanobiomaterials, 163-191. https://doi.org/10.1016/b978-0-323-42861-3.00006-6
Contera, S., Bernardino de la Serna, J., & Tetley, T. D. (2020). Biotehnologija, nanotehnologija i medicina. Emerging Topics in Life Sciences, 4(6), 551-554. https://doi.org/10.1042/ETLS20200350
Shahcheraghi, N., Golchin, H., Sadri, Z., Tabari, Y., Borhanifar, F., & Makani, S. (2022). Nanobiotehnologija, primenljiv pristup za održivu budućnost. 3 Biotech, 12(3). https://doi.org/10.1007/s13205-021-03108-9